Slobodan Ćirić je naučni saradnik na PMF – u u Nišu, na Departmanu za hemiju. Veruje da su nauka i umetnost dva jezika njegovog unutrašnjeg sveta – jedan meri, drugi oseća, ali obojica traže istinu. Njegova svakodnevica počinje tiho i pažljivo: ranim ustajanjem, hranjenjem golubova i beleženjem snova o novim eksperimentima, dok se još nisu raspršili u dan. Zatim sledi ono pravo – osmišljavanje dana kao ličnog eksperimenta, u kojem se dozvoljavaju neplanirana čuda. Slobodan je poznat po tome što s jednakom strašću posmatra promene u epruveti i suptilne nijanse na listovima svojh ukrasnih koprivica. Na njegovom balkonu raste čitav jedan svet – od ruža i lavande, preko hibiskusa i papratnica, pa sve do prave male začinske apoteke. U slobodno vreme piše i oslikava tišinu i svetlost. A sve što doživi, zabeležiće i okom kamere – jer kako drugačije sačuvati trenutak u kojem se nauka pretvara u poeziju?
